Enigmatske anegdote

Dejan je napisao/la:

Ljudi,
vratio se Eeeerrrrooooo!

Jesam, vratio sam se. Bio sam na Buni, u Mostaru, Trebinju i Nevesinju a jedan dan sam skoknuo i do Širokog Brijega. U Mostaru sam se, uz dobru klopu i 'ladno pivo, družio sa Željkom Marinovićem, a u Širokom Brijegu nisam sreo enigmate jer sam zaključio da telefoni u tom gradiću rade samo s jedne strane (moje). Naime, najavio sam svoj dolayak i ostavio broj telefona, ali nisam bio kontaktiran s druge strane. Moguće da su bili pretrpani obavezama. Mladog kolegu čiji broj telefona nemam tražio sam raspitujući se kod slučajnih prolaznika i nisam imao uspjeha. Nije mi kompjuter bio pri ruci da se najavim preko ovog foruma.

Pošto me zateklo mnogo posla i neodložnih obaveza potrajaće nekoliko dana dok se totalno ne uljučim u rad foruma.

Mislim da je mladi kolega tamburao po tamburi (a tamburaše cure vole, pa sam siguran da nije samo po tamburi) pa ga se nije dalo čuti ni vidjeti nekoliko dana, barem ja nisam nikako mogao stupiti tjedan dana s njim u kontakt. To je mladost...

Televizija je čudo. Slagalica se izgleda širom Evrope. Tokom mog večerašnjeg nastupa (i kasnije) dobio sam gomilu SMS poruka, što iz Srbije, što iz bliže i dalje okoline. Svima naravno zahvaljujem.
Kako li je tek Boltu?

ero je napisao/la:

Na Četvrtoj enigmatskoj koloniji u Somboru 1995. godine učestvovali su (kako se može vidjeti iz arhive kolonije) i Milijana, Miloš i Slavko Bovan.
Miloš je tada imao 3 godine i 7 mjeseci, dovoljno da bude učesnik kolonije a dovoljno i da maltretira sve "koloniste". Uh, kad se sada sjetim, i danas se stresem. Kakav je bio zlikovac!!!!
Do Sombora smo putovali s Đurom Kneževićem. U odlasku Miloš je bio prilično dobar, na početku kolonije se moga trpiti a onda je sve izmaklo kontroli.
Na koloniji je bila prisutna i jedna koleginica, prijatnog izgleda i duge kose. Ali, na tatinu žalost, sin je bio alargičan na nju. Čim se ona pojavi u prostoriji Miloš se baci u vrisku. AAAAAAAAAAAAAAAAAAA, Ona me gleda, AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!
Brižni roditelji su mu tepali, mazili ga, pazili ga, govorili da je to baš lepa teta koja voli djecu,... ali džaba. Ne popušta i onda je počeo da ponavlja HOĆU KUĆI, HOĆU KUĆI!
Svi su se o jadu zabavili. Te nemoj, te hoćeš li čokoladu, te hoćeš li batine, te ovo te ono, ali ništa...
I onda sam se ja, iznerviran, otkrio da Miloš, u stvari hoće da da aktivan doprinos koloniji i kao sastavljač. On je, u stvari, sastavio palindrom IĆU KUĆI, a mi ga nismo samo shvatali (jer je mali).
To otkriće je izgladilo stvar. Palindrom je registrovan pa će nekada kada se bude tražio najmlađi enigmata, vjerovatno, tom titulom podičiti mlađani Miloš.
I kolonisti ga pamte (Ne čudim se zašto). Nema susreta enigmata a da me ne pitaju za zdravlje mog starijeg sina.
E on i enigmatika? Povremeno znaju on i njegov mlađi brat da se poigraju enigmatikom. Prije nekoliko dana bila mi je sumnjiva tišina koja je prosto "odzvanjala" iz njihove sobe (što je odmah sumnjivo), pa sam izvršio kontrolu. Tamo zateknem čudo - sastavljaju osmosmjerku na temu fudbalski timovi. Osmosmerka je sasvim korektna iako im ja dajem samo osnovna uputstva, i nikad im ne govorim da bi bilo dobro da krenu očevim stopama. Vide i djeca da to nije za ljude

I eto, opet 2009. godine, na Enigmatskoj koloniji pominjali smo mladog
enigmatu i njegov palindrom IĆU KUĆI. Njegov doprinos Enigmatskoj
koloniji ,očigledno, bio je veoma zapažen.

Dejan je napisao/la:

Mislim da je mladi kolega tamburao po tamburi (a tamburaše cure vole, pa sam siguran da nije samo po tamburi) pa ga se nije dalo čuti ni vidjeti nekoliko dana, barem ja nisam nikako mogao stupiti tjedan dana s njim u kontakt. To je mladost...

U mojoj mladosti postojala je nekakva pjesma: "Tamburalo momče u tamburu, tanke žice kose djevojačke..."
Nadam se da se u međuvremenu ništa bitno nije promijenilo, po pitanju tamburanja

Dobra stara sevdalinka!
... tanke žice kose djevojačke,
a terzijan pero sokolovo...

Ima i ona vojvođanska: ...od tog doba naše snaše zavoleše tamburaše...
I ne samo u Somboru, nego svugdje, za vijeke vjekova, snaše vole tamburaše

Dejan je napisao/la:

I ne samo u Somboru, nego svugdje, za vijeke vjekova, snaše vole tamburaše

Potpisujem! Može i gitara, bas ili kontra, nećemo sitničariti...

Ines je napisao/la:

Dejan je napisao/la:

I ne samo u Somboru, nego svugdje, za vijeke vjekova, snaše vole tamburaše

Potpisujem! Može i gitara, bas ili kontra, nećemo sitničariti...

Šta mislite ljudi, je l' mi kasno da se u ovim godinama upišem u muzičku školu

Nikad nije kasno da se školuje strasno!
Probaj u večernju školu, to je nekako najbolji termin za takvo obrazovanje.

Ines je napisao/la:

Nikad nije kasno da se školuje strasno!
Probaj u večernju školu, to je nekako najbolji termin za takvo obrazovanje.

Šta sam tražio, to sam i dobio. Jedno pozitivno brojanje za Ines. Koliko ja vidim ne može se s ovom današnjom omladinom izaći na kraj. Na moju duhovitu opasku oni raspale dvije

Uh... Ne znam šta mi bi večeras.

Svi koji su nekada igrali kvizovku sa mnom (ili protiv mene) znaju koju taktiku najčešće koristim. Čini mi se da svi znaju da volim igrati na žalbe i uzimanje vremena protivnicima, a ta taktika mi je do sada donosila dosta uspjeha. Bilo je tu mnoštvo interesantnih događaja. Prvo "zabacim udicu" i stavim pogrešnu riječ i dobijem kaznu, pa onda još jednu, i tada počnem da se frljam sa neobičnim a ispravnim riječima. kad tako protivnika izbezumim džudžama, džinhodžama, gimplima, i slično, onda slobodno mogu da stavim i ždljufš, a protivnik se neće usuditi da provjerava da li je riječ ispravna ili ne.
Tako je na kvizovkaškim turnirima prepričava događaj sa lijekom protiv nesanice koji se zove ZASPALIN. Naime, moj protivnik na jednom davnašnjem turniru u Somboru se žalio na tri-četiri moje riječi i sve su nađene u riječnicima, a onda sam ja stavio ZASPALIN, uz obrazloženje da se nazivi lijekova pišu malim slovom (što je tačno). Rival nije bio dovoljno budan i nije se žalio na naziv imaginarnog lijeka i izgubio partiju.
Drugom prilikom sam, igrajući sa jednim od najboljih igrača kvizovke u Srbiji, najavio da ću STAVITI SAMO DIO DIRIGENTA HERBERTA FON KARAJANA i upisao FON (f na crveno polje). Uslijedila je brza žalba jer moj drugar nije računao da je FON jednako zvuk.
Drugi igrač se žalio kada sam mu kazao da stavljam TRI PICE i to odjednom, ne računajući da su TRIPICE jelo.
S druge strane zapazio sam i nekoliko bisera mojih rivala. I dalje stojim na stanovištu da je trebalo (na turniru od prije 6-7 godina) priznati Veliboru Marjanoviću riječ BAHUSVESER iako ništa ne znači. Prosto je šteta što ne postoji tako lijepo izmišljena riječ.
I da zaključim ovaj tekstić- Iako su turniri kvizovke jedna veoma ozbiljna stvar, ako ne bismo unijeli i dozu zabave i razonode za igrače ništa ne bismo postigli. Važno je da je veselo.

Malo je neobično to sa žalbama, vremenom, ali je još neobičnije da smijete pričati i komentirati vlastite poteze. No to omogućava bolju zabavu

Dejan je napisao/la:

Malo je neobično to sa žalbama, vremenom, ali je još neobičnije da smijete pričati i komentirati vlastite poteze. No to omogućava bolju zabavu

Ja kvizovku prije svega shvatam kao IGRU i druženje. Takmičenje je samo usputna pojava. Zato mi se kvizovka i dopada.

U zlatno doba igranja kvizovke u Srbiji, na kraju turnira pravio se i bilten koji je sadržavao niz interesantnih podataka, od rezultata, tabela, spiska premiranih riječi...do meni danas najzanimljivijeg dijela (koji sam ja pravio i uživao) - SPISKA NEPRIZNATIH RIJEČI (A KOJE SU "OPŠTEPOZNATE").
Evo jednog takvog spiska sa turnira iz daleke 1996. godine
AUTOSERIJA - autoportret u obliku TV-serije
GASIKAVU- riječ koja se upravo ovih dana prevodi sa japanskog
IZDIRLJIV - koji se izdire na svakoga
JABUKLIJA - jabukoljubac
MEKOZVUČNO - obrađeno na omekšivaču zvuka
MRVOŽDERAN - ljubitelj mrva od hleba
NIKLOFOB - onaj koji se plaši predmeta od nikla
PIPOJED - životinja koja uništava pipu
POMJERALA - radnici koji u fabrici vrše transport "mic po mic"
PORUČNA - ona koja je napravljenja za pola ruke, npr. ručna bomba za čoveka sa dva do tri prsta
PRIMEKSIČKO - koje se odnosi na oblas tik uz meksičkuu granicu
RADOSUZIN - koji pripada suzi radosnici
HRĐASTAN - veoma loš stan

Ispod je stajalo: "nadam se da se ovaj rečnik neće koristiti".
To je pisalo prije 13 godina, a ja bih se danas zapitao: "A zašto da se ne koristi?"

(napisano u afektu, i onda izbrisano).

Obuzdati afektivnu zarazu! (nije anagram )

Dejan je napisao/la:

Obuzdati afektivnu zarazu! (nije anagram )

Uspjesno obuzdana!!!!! . Nije ni ovo anagram.

Pripreme za Hurgadu u toku, pa nemam vremena za dopisivanje (ali to mi ne smeta da čitam ono što vi napišete, odnosno, što biste trebalo da pišete!)

U Egiptu je bilo odlicno. Odavno se nisam bolje odmorio. Da mi je odmor bio neophodan pokazuje cinjenica da sam tek po povratku u zemlju, povezao konce u glavi da sam, u stvari, bio na dva kontinenta (doduse, na azijskom kopnu sam boravio svega 60 minuta)

Jedna kratka ilustracija koliko je "Slagalica" popularan kviz.
Na beogradskom aerodromu sreo sam Novicu Lukica (pobednika mog ciklusa) koji je istim avionom putovao u Hurgadu. Posto je najavljenjo odgadjanje leta za sat-dva, Novica je negdje otisao da proseta a ja sam sjeo na se malo odmorim. Oko mene stotine ljudi putuju, dolaze, odlaze, sjede, pricaju, vrzmaju se... U jednom trenutku, neka zena, meni nepoznata, prolazi pa zastane i pita me: "Sta je ovo? Cela "Slagalica" putuje negde?"
Dakle, medju hiljadu ljudi samo nas dvojica iz Slagalice i doticna gospodja je nabasala na Novicu i mene (i prepoznala nas u masi). Kako bi tek Milka Canic prosla

Juče su u Vršcu završeni Deveti Susreti enigmata Srbije. Detaljniji izvještaj, sa enigmatskim anegdotama, napisaću uskoro. Sad imam mnogo neodložnih obaveza, pa molim malo strpljenja. Ali ukratko: bilo je dobro.

Pošto sam i dalje u velikim poslovima, a ne vidi se kraj obavezama, počinjem sa izvještajem. Možda ću to učiniti iz u nekoliko dijelova, ali to vama neće smetati, zar ne?
Dakle, da počnem.
Kada je Vršac određen za domaćina Susreta enigmata Srbije (jer je otpala Jagodina), moram priznati da sam bio iznenađen. Naime, u Vršcu nema ni jedan enigmata koji trenutno stvara ili za kojeg se zna. Kada su objavljene cijene hotelskog smještaja, posumnjao sam da bi ovi Susreti mogli biti promašaj jer se malo pretjeralo sa visinom pansiona. Priznajem, pogriješio sam!
Susretima je prisustvovalo više od 60 enigmata i ljubitelja enigmatike. Primijetio sam da nedostaju, od stalnih učesnika, samo Stojimir Talijan, Stanislav Lukić i Rešad Besničanin, ali koliko čujem svi su imali opravdane razloge. S druge strane, pridružili su nam se kolege koje su izostajale sa nekoliko zadnjih susreta. Osim toga, došlo je i nekolko bračnih parova, od kojih u porodicama Šarić i Dodevski oba bračna druga su i sastavljači.
Za Vršac smo iz Kikinde krenuli Zlatan Pupezin i ja. Iako su i Kikinda i Vršac u Banatu, nije to ni tako blizu. Srećom, imali smo dobru vezu pa nismo nigdje mnogo čekali. Iz Kikinde smo krenuli u petak u 10 i stigli smo u Zrenjanin u 11. Za Vršac je bus kretao u 11.15 (polazi iz Novog Sada) i od Zrenjanina do krajnjeg odredišta prošli smo kroz devet mjesta: Lazarevo, Sutjeska, Sečanj, Boka, Konak, Hajdučica (na ulazu u ovo selo ćirilicom piše Hajdučica a latinicom Hajdušica), Velika Greda, Plandište, Margita i VRŠAC. Ovdje odmah da napomenem za one koji ne znaju (ja npr. znam ) najviši vrh u Vojvodini nije Čot na Fruškoj gori (538 m) već Vršački breg (639) metara. To napominjem jer je od Kikinde do pred Vršac sve ravna i vrlo ravna ravnica (to je ona oblast koja ima probleme sa poplavama jer se često izlije rijeka Tamiš). Tek na nekoliko kilometara pred više puta pomenutim gradom ugladali smo "planinske vrhunce". Vršac je i dalje u ravnici ali odmah iz grada počinje uzbrdica prema Vršačkim planinama (više brda i brežuljaka). Tačno iznad grada je čuvena Vršačka kula. U hotel "Srbija" stigli smo oko 13 sati i tu su već pristigli skoro svi. Kažu da je u jednom autobusu iz Beograda zajedno putovalo 33 učesnika Susreta. Uslijedilo je pozdravljanje, ispijanje kafice dobrodošlice, prijavljivanje na recepciji (smješteni smo na sedmom spratu kao da smo udruženje golubara) i "uniformisanje" u majice sa znakom Susreta. Uniformisanje nije bilo obavezno, ali Kikinđanima su se majice dopale i obojica smo se uparadili.
(nastaviće se)
PS. Slobodno komentarišite i pitajte.

Mislim da najviši vrh Vojvodine ima 641 metar, a Crveni Čot 539.

Vršačka kula je poznata i po samoubicama.

dupla poruka...

Еro, ajd budi drug pa malo istakni šta nije valjalo u Vršcu, ovako ću da svisnem od muke što ne mogu na druženja.

(Naravno, ne mislim ozbiljno, jedva čekam nastavke!)

U međuvremenu su se pojavila još dva izvještaja na blogovima Nikole Živanovića i Željka Dimovića, pa preporučujem da i njih pogledate.
Nastavak mog izvještaja slijedi (trenutno vodim žestoku borbu sa starijim sinom - jedan drugome otimamo tastaturu). Izgleda da ću ovu bitku izgubiti. Dakle trebaće vam još malo strpljenja.
PS. Moguće da je najviši vrh Vojvodine visok 641 metar (moj atlas kaže da je visina 639). Ili se vrh smanjio ili povećao ili neko (npr. ja) ima loš atlas.

Nekako se izborih za još nekoliko minuta vlasti nad tastaurom pa evo (drugog) nastavka.
Otvaranje dvije enigmatske izložbe bilo je po programu predviđeno za 16 sati ali je moralo da se odgodi jer su Somborci (koji su putovali automobilom za čijim je upravljačem sjedio Željko Dimović) kasnili. Zahvaljujući modernoj tehnologiji u narodu poznatoj kao mobilni telefon, dobili smo informaciju da je somborska četvorka imala gumidefekt na samom ulazu u Vršac i "samo što nisu stigli jer su vulkanizersko poslove hitro obavljali". Stoga se, doduše s malim kašnjenjem pristupilo otvaranjima dvije izložbe od kojih jedna nije imala eksponata. Veoma interesantnu izložbu "Enigmatski suveniri" pripremio je Marjan Radaković i EK "Niš". On je izložio sve što je prikupio na dosadašnjim Susretima od majica, bedževa, olovaka,turističkih prospekata do fotografija učesnika Susreta. Veoma interesantno. Bilo je pokušaja organizovanja kladionice s prognozom koje će boje biti naredna "oficijelna majica". Naime, u Niškoj Banji je bila nebeskoplava, u Bajinoj Bašti zelena, u Loznici neki svetli oker ili krem, u Somboru žuta, u Vršcu bijela (bela). Kladionica je propala jer su potencijalni kladioničari listom tipovali na crvenu. U sred ceremonije otvaranja ove izložbe stigoše i eksperti za mijenjanje gume na otvornom drumu. Izljubismo se, ispozdravljasmo se pa im pomogosmo da postave izložbu "20 godina enigmatskog stvaralaštva Željka Dimovića". Učesnici Enigmatske kolonije imali su priliku da pogledaju ovu izložbu koja je dopunjena fotografijama sa ovogodišnjeg druženja u Somboru sa naglaskom na druženje u restoRANČIĆU.
(nastaviće se)

(Treći nastavak, a još pišem o petku, prvom danu Susreta enigmata Srbije).
Ines insistira da pišem i o lošim stranama Susreta, pa da ovaj dio izvještaja krenem sa tim. Iako je hotel veoma dobar sa dobrim sobama, restoranima, salama, uređenim holom ima jednu veliku manu - svaki obrok se otezao "kao gladna godina" jer su konobari bili veoma spori, zapravo nezamislivo spori. Drugu zamjerku upućujem na račun organizatora prvog takmičenja - Brzopoteznog prvenstva enigmata-šahista. Naime, nisu baš morali da igraju dvokružno...
(nastaviće se jer sam izgubio bitku za tastaturu...)

(Prije nastavka izvještaja sa SES u Vršcu moram javno da se zahvalim državi koja je uvela obavezu školovanja djece pa i napaćeni roditelji imaju priliku da, bar dok su im djeca u školi, koriste kompjuter tj. internet )
Dakle, stao sam kod šahovskog turnira. Brzopotezni turnir enigmata šahista igran je u ŠK "Bora Kostić" (koji se nalazi nedaleko od našeg hotela, odnosno matične baze). Domaćin R.Grujić je kazao nekoliko reči o velikom velemajstoru Bori Kostiću, ispričao nekoliko anegdota o njemu i rekao nekoliko reči o šahovskim klubovima i šahu u Vršcu. Potom je osmorica šahista krenulo u okršaje. Malo su se zaletili i igrali su (bespotrebno) dvokružno. Moj sugrađanin Zlatan, takođe se upustio u ovu avanturu, ali je kasnije priznao da se malo zaletio jer je naknadno saznao da su igrali sve aktivni šahisti koji su i enigmati. Zlatan se hrabro borio i izborio časno sedmo mjesto. Mi paceri smo prešli u drugu prostoriju i na stolovima sa šahovskim tamlama razmještali pivske flaše umjesto figura. Taj istorijski momenat fotografisao je Željko Dimović i korpus delikti moćete vidjeti na njegovom blogu. Kad nam je ponestalo "figura" vratili smo se u hotel gdje smo sačekali rezultate maratonskoh brzopotezisanja. Pobjedio je Tomislav Popović, drugi je bio Nikola Živanović (uzdanica našeg kluba ), a treći naš domaćin Grujić.
U nastavku programa zabavljali smo se na Enigmatskoj tribini. Prvo je Miroslav Lazareviđ govorio o Istorijatu vršačke enigmatike gdje se moglo ponešto i naučiti. Tako smo saznali da se enigmatikom bavio i Jovan Sterija Popović još 1830. godine, da je Jerka Gerdec, darovita književnica u svoje vrijeme sastavljala konjićeve skokove, rebuse, slovne kvadrate i sl, a da u novije vrijeme enigmatiku u Vršcu zastupa na Susretima prisutni Petar Jovović koji je prvu ukrštenicu objavio 1958. godine i da danas ne sastavlja, ali pošto se tri dana družio s nama nije isključeno da će ponovo da se lati olovke i gumice. Drugu temu "Bibliografija srpske enigmatike" obradio je Marjan Radaković koji i radi na pripremi ove knjige. Radaković je ispričao dokle je došao u prikupljanju građe ali iskoristio priliku da javno prozove MENE i Šarića kao one od kojih je očekivao saradnju a nismo je pružili. Priznajem, nisam. Džaba sam se pravdao (kasnije) da nisam imao vremena. Ne pomaže. Moraću da uzmem koji dan odmora da to uradim. Insistira čovjek.
Treća tema "O logičkim zagonetkama koju je izlagao Nikola Živanović izazvala je najviše interesovanja. Začudo, jer koliko prije nekoliko godina na susretima se odbijala svaka pomisao o logičkim zagonetkama. Nikola je lijepo izlagao a uslijedila su brojna pitanja i odgovori na njih. Sve u svemu, sve tri teme su bile interesantne. Nadam se nečem sličnom i na narednim susretima.
Na kraju večeri, Milorad Živanić je podijelio teme za Prvenstvo Srbije u sastavljanju anagrama. Mora mu se čestitati jer se izborio za ovaj racionalniji vid takmičenja, za koji se i sam zalažem od samog početka. Ranije smo "gubili 2 sata" koja su se mogla utrošiti na druženje. Kasnija dešavanja govore da nisu bili u pravu oni koji su tvrdili da će doći do masovnog prepisivanja i razmijene anagrama. Svi (za koje ja znam) sa vrha tabele, odnosno iz gornjeg dijela tabele, su samostalno radili, a gotove anagrame smo pokazivali jedan drugome da se konsultujemo "da li je to to ili je potrebno još malo dorade". A nižeplasirani su evenualnim zajedničkim radom valjda nešto i naučili pa će u narednim godinama samo pojačati konkurenciju. Čak 37 enigmata je preuzelo papire sa zadacima. Odmah smo pijavili ekipe i ekipa Živanović,Bovan i Milin, proglašena je favoritom, što se kasnije pokazalo kao potpuno opravdana prognoza.
Teme su bile:
VRŠAČKI SLIKAR PAJA JOVANOVIĆ
KO SE TO SVE DANAS BAVI ENIGMATIKOM
LJUDSKA GLUPOST JE VEČNIJA OD SVEMIRA
Kao što se na prvi pogled vidi, prva tema ima nezgodna slova (nema E), druga je inspirativna i očekuje se neka za.bancija, a treća pruža bezbroj mogućnosti. Obrađijuđi drugu temu, mene su premetali na sto načina pa je bilo MEGABOVANA, BOVANOVE SVASTIKE isl.
Mnogi su se zabavljali do kasno u noć pa je i moj cimer Zlatan, koji nije odmah uzeo papirić, dakle nije se zainteresovao u startu već se usput zarazio, do 1.30 premetao slova. Jedva sam ga ubijedio da je vrijeme da se lala.
(nastaviće se)