Mjesečni magazin u kojem zagonetke nisu zagonetke nego "igre", magazin u kojem nema autora ili autori nisu poznati uredniku, jer radovi nisu potpisani niti pseudonimima. Magazin nastao u okrilju jeftine žute štampe "24 sata" koja je u mnogome potkopala nivo novinarstva u Hrvatskoj. Je li i "Bingo" na istome putu?
Jer isto kao što je svekolikom pučanstvu i širokim narodnim masama lakše pročitati tri šture rečenice ispod slike preko pola stranice, tako je lakše i riješiti premetajnu ispunjaljku premetanjem petoslovki, fantastične rebuse tipa dva slova + troslovna slika, ili kratke i nepovezane premetaljke...
Nisam stručnjak, nisam niti neki enigmat, ali jedan broj "Binga" bio mi je dovoljan da znam što više neću kupovati. Da sam bar mogao dobiti novac nazad, ne zbog desetak kunica, nego zbog principa! Nemojte se i vi zabuniti!
Je li tema nezahvalna i jesam li zagrizao u tabu?
Možda netko ima bolje iskustvo s "Bingom"?
Ili - kulturna šutnja, bez gubljenja vremena ...
Neka i jedan ovakav primjer, da ne bi pisali samo o sjajnim i bajnim magazinima!